Pred našim očima iz dana u dan smjenjuju se godišnja doba. Margaretino leto i sunčani dani, more i odmori, brojne svečanosti i događanja su iza nas. Stigla je jesen i obojila naš kraj. Neprimjetno brzo, prošlo je ljeto. Kad se osvrnem iza sebe, shvatim koliko su ti dani bili ispunjeni: radom, nebrojenim sastancima, putovanjima, pregovorima, donošenjem odluka bitnih za naš Grad. Nemoguće ih je sve zabilježiti!

Zapravo, isto kao što je i na stranicama naše Bure nemoguće opisati sve što se događalo proteklih mjeseci. Uvijek, baš uvijek je premalo prostora. Kad promišljam o onome što radimo mi u Gradu Bakru, u podsvijesti mi se mota jedno te isto pitanje: „Jesmo li mogli više?“, a kad u sebi krenem nabrajati, shvatim da zapravo svega šačica ljudi pokreće stroj koji se zove Grad Bakar, neumorno ruje po čitavom našem kraju, uplićući se s projektima, odlukama, promišljanjima u gotovo sve pore života našega Grada. Ono što veseli (naravno, osim stalnog preispitivanja jesmo li mogli više) je zapravo to što smo u svega četiri mjeseca od proteklih izbora pokrenuli brojne projekte i ostvarili mnoga obećanja.

Prije sada već zaista puno godina, sa svojim sam suradnicima razgovarao o „Industrijskoj zoni“, o viziji koja je naš Grad trebala pretvoriti u „Gospodarsko središte Hrvatskog primorja“. Svaki put kad sam govorio, imao sam ogroman osjećaj odgovornosti, osjećao sam ga u sebi, svjestan da će za tako nešto biti potreban ogroman novac, nebrojeni sati rada, lobiranja, putovanja, jurnjava za investitorima i donošenje brojnih, ponekad teških odluka. Danas, kad je naša davna vizija postala vidljiva, kad se gradi na sve strane, kad moderne, lijepe, uređene hale niču iz mjeseca u mjesec, mi još uvijek ne odustajemo niti jednog trena, neumorno gradimo ceste, vodovode, kanalizaciju, plin, struju, ravnamo nove platoe, tražimo nove investitore za nove hale i novi razvoj.

Sve više postajem svjestan da smo uspjeli. Ostvarujemo svoju viziju. Svega nekoliko desetaka radnika u Zoni i svega nekoliko tvrtki koje su poslovale s poteškoćama ili bile zatvorene i u stečaju, pretvorili smo u uređenu sredinu s tisućama radnika, tisućama i tisućama vozila koja svakodnevno prolaze Zonom. Uložili smo preko 130 milijuna vlastitih sredstava, pokrenuli kotač kojeg se ne može zaustaviti. Puno njih me pitalo: „Zašto toliko ulažete u Zonu?“. Odgovor je uvijek bio isti: „Zato jer će nam se svaka kuna uložena u gospodarstvo vratiti“. Danas se takvo promišljanje pokazuje ispravnim. Upravo iz tog razloga uspjeli smo ovako brzo ispuniti naša obećanja dana na proteklim izborima: besplatne udžbenike i radne bilježnice, školu i sportsku dvoranu Hreljin, parkiralište Zlobin, Dom kulture Krasica, Vatrogasni dom Škrljevo (uskoro ćemo imati građevinsku dozvolu), cestu ispred škole Kukuljanovo, frankopanski Kaštel u Bakru, školu i crkvu Škrljevo, okoliš doma u Praputnjaku, nadstrešnicu, spomenik NOB-a, nogostupe i proširenja prometnica, nova grobna polja u Krasici, novu infrastrukturu i platoe u Industrijskoj zoni, još čitav niz projekata u pripremi s preko tridesetak gradilišta na čitavom području Grada. Ni trenutka nećemo stati. Nastavit ćemo odlučni da gradimo i stvaramo bolju budućnost našoj djeci i da ime našeg Grada ponovno bude pisano velikim slovima na karti domovine.

A ja ću, kad u ranu zoru krenem i zastanem kod svakog gradilišta, osjećati i dalje silan ponos, gledati kako rastu građevine koje će još desetljećima ostati iza nas. Gledati temelje na kojima se gradi budućnost, zdanja koja će u svojim halama, dvoranama, igralištima, ... okupljati ljude, okupljati djecu, naše najveće bogatstvo.

Dragi sugrađani, ponosan sam na naš Grad, spreman boriti se za njega, zahvalan svima Vama koji ste nam omogućili tu silnu sreću da možemo u naš kraj utkati dio sebe i ostvariti svoju viziju bogatoga Grada, pokretača razvoja našeg predivnog Hrvatskog primorja.

Vaš gradonačelnik
Tomislav Klarić